Zgažena lica bez prava na istinu
Napušteni brodovi što u dugovima grcaju
Ovo nije Amerika poslije rata
Ovo je Balkan bez prozora i vrata

Ucviljene obitelji bez voljenih članova
Heroji što su ginuli za ništa
Iz nekih čvrstih neshvatljivih razloga
Nisu znali da sve ipak pokreće kriminal

Vođe što se bogate i zbrinjavaju
Svoje obitelji još za tisuću godina
A tenkovi ne stižu na ishodišta
Nego se prodaju u Kuvajt, sve radi novca

Otkriješ da je život jedna velika laž
Najbolje godine su ostale u New Yorku
Od Branda, bitnika i Dylana pa sve do šezdesetosme
Te Martina Luthera Kinga i Maria Savia

… i mnogih drugih

I da više nema povratka
Jer smo već otišli daleko natrag
I da je još tisuću godina ispred nas
A mi spojeni na mašine gledamo u bezdan

Nijedan Jimi Hendrix sa tisuću raketa i tornada
Neće doći da nam odsvira nešto
Nešto tako da prvi put osjetimo
Sigurnost izvan stada

Ni Bob Dylan neće doći
Sa riječima od smole i zlata
Riječima jedne cijele generacije
Što je stasala nakon rata

Nikoga nema i sve oko nas je bezdan
Sloboda je ubijena hicem u glavu čim je iz bolnice izašla
Gdje je bila nakon pada s mosta
A neki kažu da su je vidjeli i da je uskrsnula

Sloboda je uvijek bila lijena ptica
Kažu stari da je nekad bila vedra i orna
Dok je ljudi nisu počeli bacati u zrak
Svaki put kad bi na odmor sletjela

I padala je tako i tukla kljunom po cesti
Sve dok nije u rupu pala
Tamo je ostala i stan si napravila
Sad se bavi dizajnom prostora

I mnogi tragači prave avione
I život svoj provedu u letu
Da nađu slobodu negdje među oblacima
Ne znajući da ona u rupi živi

Možda su je otkrili tajkuni i poduzetnici
I ucijenili kako oni to već znaju
Jer oni jedini uživaju slobodu
Dok cijeli narod puže u zatvoru

Nitko to ne zove zatvor
To mjesto gdje je sloboda učlaniti se u stranku
Prodati dušu vragu
Ili prositi i moliti za oprost

Moliš za oprost a ne znaš zašto si kriv
Zapravo nisi kriv i svi to znaju
Ali najteže kazne se dijele onima
Što vlastite očnjake za ugristi nemaju

Čopori vukova sa strane stoje
Protjeruju sve vrste ljudi
Koji neku vrlinu imaju
Koji ustaju nakon što su već bili na dnu

Volio bi ipak da nas obasja zrnce svjetlosti
Da barem jedan naš trenutak postane dijelom vječnosti
Nas ljudi što hodamo čvrsto ovom zemljom
Rođeni da budemo najmanji od svih

Kao i mnogi dosad otrgnut ćemo se i postati jaki
Ali puno više će ostati onih slabih
Svih onih mudrih lica na periferiji
Mnogo pametnijih da bi bili shvaćeni

Pripijeni za televizore i kompjutore
Kao za zrcala koja nas obmanjuju
Da sreća znači dignuti kredit i kupiti kremu
Popiti pivo i brijati se s pet oštrica

A frendu mome jednom rekli
Četnik si jer imaš bradu
Za vas je i Isus četnik
Reče on i dignu glavu

Ja znam da ste vi, kao i ja, odrasli s roditeljima
Koji su vidjeli ruke što lome one sa slobodom u očima
Roditeljima koji znaju da cijela priča o buđenju nema smisla
Kada ne odgovara moćnicima i tajnim službama

Stvari dođu na svoje mjesto i nakon tisuću godina
Opet neka nova, samo jača, tiranija vlada
Svijetu možeš promijeniti frizuru
Ali njegove ruke, izašle iz teretane, njegov zauvijek isti mozak će slušati


Sve je na svom mjestu i posada broda je oduvijek ista
Moć treba ulizice i ljude čije savjest nije čista

Ako si na slabijoj strani i poznaješ taktiku moćnih
I vidiš prazninu u njihovim očima
I vidiš koliko je teško živjeti bez srca
Neispunjen u ludoj želji da vladaš nad drugima
Utamničen i zaključan svojim vlastitim rukama
Dok gledaš na svijet kroz neprobojna stakla svog skučenog prostora
U prvim redovima crkve Sedam svetih grijeha
S biskupima što u ruci drže luk a pored sebe imaju
Košaru punu otrovnih strijela

… i još koječega što ne stane ni u tisuću knjiga

Sjeti se koliko si slab i da si najjači među ljudima
Jer teret istine ali i svu njenu slast, radost i smisao
Nosiš u svojim grudima